Je li kasno da ispravimo grešku

Je li kasno da ispravimo grešku

Drug Tito se "iz petnih zila" borio protiv davanja bilo kakvih privilegija bilo kom jugoslavenskom narodu pojedinacno. Za sve sto je postignuto u Jugoslaviji od 1941 do 1980 bili su zasluzni SVI podjednako. Drug Tito je vrlo dobro znao da ce onog momenta, kada jedan nas narod (bilo koji) pocne da istice da je zasluzan za ovo ili ono, poceti da se bune drugi i da traze nesto drugo, za sta oni imaju zaslugu. Kada ta lavina krene, vidimo gdje se zaustavi - ako se uopste moze reci da se sada zaustavila.
Dakle, jedinstvo nasih naroda se moze ostvariti samo kroz JEDINSTVO SVIH NASIH NARODA. Tek kada pocnemo SVI ZAJEDNO rjesavati zajednicke probleme, jer svi ovi problemi jesu zajednicki, tek tada ce se stvari mijenjati na bolje.
Od 1980. godine pocele su, polako ali sigurno, promjene u pravcu pravljenja kojekakvih "kljuceva" za primanje u Radne organizacije, u skole, u drustveno-politicke organizacije itd. Na pocetku je to islo dosta stidljivo, ali s vremenom uzimalo sve vise maha, dok nije postalo sasvim normalno, a nije bilo normalno. Sjetio sam se jednog konkretnog primjera sa jednog sastanka sada vec davne 1986.
Jedan vrlo aktivan drustveno-politicki radnik u regionu, jednom je postavio to pitanje na jednom sastanku partijske organizacije jedne opstine (bio sam prisutan). Covjek je inace bio poznat po postavljanju direktnih i nezgodnih pitanja, a ovom prilikom se radilo o imenovanju direktora jedne Radne organizacije. Pitao je zasto je bitno iz kojeg naroda neko dolazi, ako je evidentno da je dobar strucnjak? Mora li se ici tim putem, ako je on pogresan i zasto je to promijenjeno, ako je do prije nekoliko godina takvo nesto bilo potpuno nebitno?
Na tom sastanku nije doslo do imenovanja direktora, jer je vecina prisutnih odobravala prijedloge tog covjek, koji su, s druge strane, bili protivni, kako se kasnije ispostavilo, vec "usvojenim" prijedlozima predsjednika te partijske organizacije. Taj predsjednik je poslije par dana donio samovoljno odluku o imenovanju direktora, uz presutno odobravanje "nekoga" iz republickog SK. Taj covjek je dobio disciplinsku kaznu pred iskljucenje iz SK, zbog nedisciplinovanog ponasanja na sjednici.
Takvih primjera je bilo mnogo i vremenom su poceli da smetaju narodu, a pojedini rukovodioci su to poceli koristiti na svoj nacin i u politicke, a i u mnoge druge, organe uvoditi "svoje" ljude. I korupcija je, naravno, uzela maha.
Ovim primjerom zelim samo da pokazem da razbijanje Jugoslavije nije islo brzo i nije se desilo odjednom. Te stvari su planirane i izvodjene su na vise nivoa: politicki, ekonomski, a kasnije se sve to polako prenijelo i na druge grane drustva: muzika, sport, a na kraju, na zalost, i vojska. Odjednom je, postalo neprikladno biti jugoslaven i razmisljati jugoslavenski. Bilo je, jednostavno, potrebno razbiti nas na svim nivoima.
Zapad je vrlo dobro znao gdje smo osjetljivi! Od ljubavi do mrznje je samo jedan korak! Igrali su na tu kartu, a mi smo ispali dovoljno naivni da povjerujemo da to sto smo imali nije dobro, nego da je dobro "nesto" drugo.
Pitam se....Je li kasno da ispravimo gresku?

Ispraviti greške ne možemo sami, za to je potrebna i jaka Partija i ako ne baš ljubav onda makar tolerancija izmedju naših naroda...ali ja mislim, da je ceo ovaj Forum tu, da se okupljamo za vreme, kad ćemo imati šansu ispraviti greške jednom za svagda...

Kasno svakako nije. Ali jeste vrijeme da se počnu ispravljati greške.
Ja, na primjer, svai dan sve više i više prezirem bosanskohercegovačku političku scenu.
Kod nas se, nažalost, podrazumjeva da narodi neće da budu skupa, a jesu skupa.
Kod nas se vođe, predsjednici i sl. biraju prema nacionalnom ključu.
I kada god neko ko je iznad tog primitivnog nacionalizma optuži Milorada Dodika ili Harisa Siladžića da su kriminalci, svaki se brani da je to zaboga nekakav napad na narod u ime kojeg kradu (a zapravo samo svoje džepove pune).

Smatram da je, što se BIH tiče, krajnje neophodna opozicija (jaka opozicija) ovim profašističkim strankama.
I to opozicija čiji će JEDINI cilj biti srušiti nacionalistsički režim. I kad se u tome uspije, da mirnim putem preda vlast nekome kome će sveopšti interes naroda biti primaran.

Pozdrav,
Mirza

Jovi (citat):Je li kasno da ispravimo grešku

Drug Tito se "iz petnih zila" borio protiv davanja bilo kakvih privilegija bilo kom jugoslavenskom narodu pojedinacno. Za sve sto je postignuto u Jugoslaviji od 1941 do 1980 bili su zasluzni SVI podjednako. Drug Tito je vrlo dobro znao da ce onog momenta, kada jedan nas narod (bilo koji) pocne da istice da je zasluzan za ovo ili ono, poceti da se bune drugi i da traze nesto drugo, za sta oni imaju zaslugu. Kada ta lavina krene, vidimo gdje se zaustavi - ako se uopste moze reci da se sada zaustavila.
Dakle, jedinstvo nasih naroda se moze ostvariti samo kroz JEDINSTVO SVIH NASIH NARODA. Tek kada pocnemo SVI ZAJEDNO rjesavati zajednicke probleme, jer svi ovi problemi jesu zajednicki, tek tada ce se stvari mijenjati na bolje.
Od 1980. godine pocele su, polako ali sigurno, promjene u pravcu pravljenja kojekakvih "kljuceva" za primanje u Radne organizacije, u skole, u drustveno-politicke organizacije itd. Na pocetku je to islo dosta stidljivo, ali s vremenom uzimalo sve vise maha, dok nije postalo sasvim normalno, a nije bilo normalno. Sjetio sam se jednog konkretnog primjera sa jednog sastanka sada vec davne 1986.
Jedan vrlo aktivan drustveno-politicki radnik u regionu, jednom je postavio to pitanje na jednom sastanku partijske organizacije jedne opstine (bio sam prisutan). Covjek je inace bio poznat po postavljanju direktnih i nezgodnih pitanja, a ovom prilikom se radilo o imenovanju direktora jedne Radne organizacije. Pitao je zasto je bitno iz kojeg naroda neko dolazi, ako je evidentno da je dobar strucnjak? Mora li se ici tim putem, ako je on pogresan i zasto je to promijenjeno, ako je do prije nekoliko godina takvo nesto bilo potpuno nebitno?
Na tom sastanku nije doslo do imenovanja direktora, jer je vecina prisutnih odobravala prijedloge tog covjek, koji su, s druge strane, bili protivni, kako se kasnije ispostavilo, vec "usvojenim" prijedlozima predsjednika te partijske organizacije. Taj predsjednik je poslije par dana donio samovoljno odluku o imenovanju direktora, uz presutno odobravanje "nekoga" iz republickog SK. Taj covjek je dobio disciplinsku kaznu pred iskljucenje iz SK, zbog nedisciplinovanog ponasanja na sjednici.
Takvih primjera je bilo mnogo i vremenom su poceli da smetaju narodu, a pojedini rukovodioci su to poceli koristiti na svoj nacin i u politicke, a i u mnoge druge, organe uvoditi "svoje" ljude. I korupcija je, naravno, uzela maha.
Ovim primjerom zelim samo da pokazem da razbijanje Jugoslavije nije islo brzo i nije se desilo odjednom. Te stvari su planirane i izvodjene su na vise nivoa: politicki, ekonomski, a kasnije se sve to polako prenijelo i na druge grane drustva: muzika, sport, a na kraju, na zalost, i vojska. Odjednom je, postalo neprikladno biti jugoslaven i razmisljati jugoslavenski. Bilo je, jednostavno, potrebno razbiti nas na svim nivoima.
Zapad je vrlo dobro znao gdje smo osjetljivi! Od ljubavi do mrznje je samo jedan korak! Igrali su na tu kartu, a mi smo ispali dovoljno naivni da povjerujemo da to sto smo imali nije dobro, nego da je dobro "nesto" drugo.
Pitam se....Je li kasno da ispravimo gresku?

Postoavni druze Jovi,
zahvaljujem ti na interesantnom prilogu. Tacno je da je sve pocelo "malim" korakom a zavrslio velikim "praskom". Sve se to deslio zato sto je odgovornost vodeceih ljudi u politici, od najnizih do najvisih ( licna svest) struktura zakalo.
Licno smatram da ( kao sto rece drug Mirza ) nikada nije kasno za ispravku gresaka ali kao sto rece drug Tibor, mi nista nemozemo promenuti ako nememo jaku " druzinu" koja ce zajedno sa nama da krene u to ispravljanje gresaka.
Najkasnije danas, kada je i "vrabcu " na grani jasno, da su sve "price " o zapadu bile stvarno laz a ne pogresna propaganda "crvanih" bi trebalo nesto uciniti.
Sa druge strane je jedno takodjer jasno, mi novac nemamo ( bar za sada) a bez novca nema ni borbe koja bi na miran nacin pokrenula nase radnicke klase i gradjane.
Zato mi, po meni moramo:
1.) Da se izjasnimo za koga smo.
2.) Da se, vec jednom predje sa reci na dela. Dosta je bilo " filozofiranja", pokrenimo raspravu i konkretnu akciju koju cemo na kraju i da sprovedemo.
3:) Vreme prolazi, mi u medjuvremenu ( nakon dosta godina ) znamo ko je na nasoj strani a ko nije. Pocnimo vec jednom da vucemo "strik " sa jedne strane.
4.) Ako mi nememo sredstva da pokrenemo nesto vece sami, obratimo se onim partijama koje su vec vise postigle, a na nasem su putu. Spajajmo puteve, koje su drugi razturili u bezbroj pravaca,to nam samo steti. Prestanimo stalno nesto novo da "izmisljamo" kada vec imamo sve pripremljeno.
5.) Radnicko samoupravljanje je dokaz prave demokratije, samoupravni socijalizam se pokazao kao pravac kretanja koji ima buducnost. Krecimo se u tom pravcu.
6.) Jacajmo licnu odgovornost i svest prema svojoj zajednickoj domovini. " samo zajedno smo jaci!" Dali je to stvarno istina ili nije? Ko koga laze? Ko koga pokusava da zamajava?
Danas, nakon dvadeset i devet godina od smrti druga Tita jos uveck najveci deo ljudi govori o njemu i SFRJ-i, sta to znaci? Za mene, to jasno govori da narod i danas misli da je ono sto je drug Tito sa svojim saradnicima stvorio bilo ispravno. Sama ta cinjenica mi je dovoljna da i dalje verujem u mogucnost ispravke greske, koju su nacninili ljudi nedovoljno razvijene inteligencije sa naseg podrucija. Nikada nas niko neibi uspeo da razdovji da nije bilo unitrasnjeg izdajnika ili nezrelih mozgova, koji nisu bili u stanju da vide dalje od svoga nosa. Zato sada imamo to sto imamo. "Oni" su hteli Pitu, dobili su K*** a sa njima, i mi.

Zivot je kratak, nemojmo dopustiti da ga zivimo kao robovi, vec kao slobodni i veseli ljud, mi i nasa deca, sa nama zajedno.

Zivelo bratsvo i jedinstvo svih nasih naroda i narodnosti.

Valter