Tito: od glorifikacije do satanizacije
[You must be registered and logged in to see this image.]
Grobnica Josipa Broza Tita
Ono što je bilo nezamislivo za Titova života – propitivanje o onome što je učinio ili nije uradio – postalo je sve češće u posljednja dva desetljeća, od bulevarskih tekstova, pa do znanstvenih analiza. Kako, 28 godina nakon Brozove smrti, građani novih država na Balkanu vide Tita?
Četvrtog maja 1980. godine umro je Josip Broz Tito, predsjednik Savezne Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i Saveza komunista Jugoslavije, u poznim godinama – osamdeset osmoj. U tadašnjoj balkanskoj federaciji miješale su se emocije. Negdje suze, drugdje olakšanje, pa i radost, no i strah i neizvjesnost.
* * * * *
Kako se u Bosni i Hercegovini danas gleda na Josipa Broza? Žana Kovačević pojašnjava zašto je Tito za jedne negativac i diktator, a za druge genijalni političar:
Josipa Broza Tita danas istovremeno hvale i optužuju, a priče o njegovom liku i djelu, 28 godina nakon njegove smrti, kreću se na liniji od apsolutne glorifikacije do potpune satanizacije.
Danas je teško reći šta je usklađena istorijska istina o Titu, kojeg, naročito posljednjih petnaestak godina, smatraju negativcem i diktatorom, s jedne, i genijalnim političarom i liderom, s druge strane, kaže direktor Instituta za historiju Bosne i Hercegovine, Husnija Kamberović:
«U nekim historiografijama – posebno u srpskoj i djelomično u hrvatskoj – Josip Broz Tito je tretiran kao isključivo negativna historijska ličnost, kao diktator, pa skoro i monstrum, odgovoran za brojna stradanja Srba odnosno Hrvata. Najčešće mu se pripisuje odgovornost za stradanja neposredno nakon II svjetskog rata, uključujući Bleiburg i brojna stradanja u Srbiji. Pripisuju mu se progoni neistomišljenika unutar komunističkog pokreta – Goli otok i tako dalje. S druge strane, u nekim historiografskim krugovima postoji drugačije gledanje na Tita – kao na genijalnog političara, genijalnog vojskovođu, čovjeka koji je bio strog, ali i pravedan i plemenit. Mislim da je problem u tome što naša historiografija ili historiografija na Balkanu općenito, kad procjenjuje Titovu ličnost, uglavnom pristupa jednostrano.»
Ipak, mora se priznati da je doba Titove vladavine obilježena fantastičnim razvojem zemlje i društva, te da Jugoslavija nikada nije imala bolju poziciju u vanjskom svijetu, ističe Kamberović. Mnogo dobroga desilo se i Bosni i Hercegovini:
«U Bosni i Hercegovini nikada nije bilo toliko mira kao u vrijeme vladavine Josipa Broza Tita. Bosna i Hercegovina nikada nije toliko napredovala koliko je napredovala u doba vladavine Josipa Broza Tita. Bosanskohercegovački narodi nikada nisu bili u boljem položaju nego u vrijeme vladavine Josipa Broza Tita. Tada je, zahvaljujući njemu, uspostavljen ravnopravan status odnosno položaj Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji. Bosanskohercegovačko komunističko rukovodstvo je u Josipu Brozu imalo bezrezervnu podršku. Uz izravan poticaj Josipa Broza Tita, poslije 1945. godine, došlo je i do afirmacije pojedinih nacionalnih identiteta u BiH. Ove godine se navršava četrdeset godina od poznatih odluka Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine (CK SK BiH) o definitivnom priznavanju Muslimana kao nacije. O tome je odlučeno 1968. godine na 17. i 20. sjednici CK SK BiH.»
Nostalgično sjećanje većine starije populacije Bosanaca i Hercegovaca na bolji i mirniji život od današnjeg, neizostavno je vezano za ime Josipa Broza Tita:
«Ostalo nam je još samo sjećanje na ljepotu života sa Titom. Od njegove smrti ovdje nema nikakvog života.»
«Tito je moja mladost. Uz Tita smo bili slobodni. Mogli smo da idemo gdje hoćemo.»
Generacije rođene osamdesetih danas kažu:
«Tito je velika historijska ličnost. U njegovo vrijeme je omladina imala mnogo više perspektiva nego danas.»
«Tito će ostati u našim srcima, iz priča naših roditelja, deda i nana, kao velika ličnost.»
«Odajem počast drugu Titu koji nam je omogućio da živimo bez ikakvih predrasuda prema drugim narodima i vjerama do 1992. godine. Ne bismo smjeli to zaboravljati ni danas.»
Međutim, postoje i mišljenja da je Titov jednopartijski sistem i potpuna kontrola svih društvenih zbivanja značila totalitarizam, lišen svake slobode. Osim toga, smatra nekadašnji član Predsjedništva BiH i aktuelni poslanik u državnom Parlamentu Ivo Miro Jović, Tito je ostao nekažnjen za događaje neposredno nakon oslobođenja 1945. godine:
«Dvjesto dvadeset tisuća Hrvata je pobijeno na Bleiburgu. Dugo nismo smjeli znati da se to uopće desilo. O Golom otoku nismo mogli nijednu riječ ni pročitati, ni čuti. Postojala je jedna ideološka zavjesa, koja nije dozvoljavala slobodoumnim ljudima da promišljaju svojom glavom. Hrvatima je Ranković podijelio putovnice i oni su otišli. Ne možemo svi govoriti o tome kako nam je u toj Jugoslaviji bilo dobro. Pitajte Hrvate koji su 1971. godine dobili prvi metar asfalta u Bosni i Hercegovini, u općinama u kojima su Hrvati činili većinu.»
Čini se da je u Bosni i Hercegovini ipak više onih koji Josipa Broza smatraju herojem vremena i jedinim liderom, te se svakodnevno uvećava i broj društava koja nose njegovo ime, a u kojima je danas, širom zemlje, okupljeno oko 40.000 ljudi.
Sekretar sarajevskog Udruženja «Josip Broz Tito», Dževad Kapetanović, kojeg još uvijek oslovljavaju sa «druže», ističe da su novi društveni sistem i demokratija u BiH unijeli pometnju i sasvim poremetili odnos politike i religije:
«Tito nikome nije branio da pripada bilo kakvoj vjeri, ali nije dozvolio da mu se vjera miješa u državu. Zato smo – hvala Bogu – i živjeli pedeset godina kao ljudi. Čim su hodže i popovi počeli da se petljaju u državnu politiku, vidite šta nas je snašlo – mržnja, netrpeljivost, nekakav pasjaluk među ljudima, među etničkim grupama, zlo i naopako. Tito je dozvoljavao vjeru svakome u njegovoj kući. Toliko je jadnih staraca i starica koji nemaju gdje da žive, koji nemaju šta da jedu. Niko ih ne pita – ni katolici, ni pravoslavci, ni muslimani – treba li graditi staračke domove, treba li tim ljudima pomoći. A na svakom koraku je u Sarajevu sagrađena nova džamija ili crkva.»
Ostaje istina da je Josip Broz poveo jugoslovenske narode u antifašističku borbu, ujedinio ih u zajedničkom cilju pobjede dobrog nad zlim, obnovio zemlju nakon rata, toliko da aktuelne političke elite, i šezdeset godina poslije, kroz takozvanu privatizaciju, imaju šta pljačkati. Osim toga, sasvim sigurno ne postoji lider, ni prije ni poslije njega, o kojem se toliko pjevalo.
«Druže Tito, kupit ću ti fiću, a mercedes Anti Paveliću!»
Za razliku od devedesetih, kad Tita u Hrvatskoj nije bilo preporučljivo ni spominjati, a kamoli hvaliti, danas ga sve više Hrvata smatra uglavnom pozitivnom ličnošću, iako mu zamjeraju Bleiburg i Goli otok, diktatorske manire i komunizam. Starija generacija se posebno s nostalgijom sjeća radničkih prava i besplatnog školovanja u njegovo vrijeme, pa se tako, u nedavnom velikom sindikalnom prosvjedu u Zagrebu, uz ostale transparente, mogla vidjeti, donedavno još nezamisliva i – velika Titova slika, kaže Ankica Barbir Mladinović:
Može li Tito uništiti jednu tek rasplamsanu ljubav? Zovu se Sonja i Ivan, imaju maksimalno 18 godina, a zatekli smo ih zagrljene na klupi
Nastavak u sledecem postu
[You must be registered and logged in to see this image.]
Grobnica Josipa Broza Tita
Ono što je bilo nezamislivo za Titova života – propitivanje o onome što je učinio ili nije uradio – postalo je sve češće u posljednja dva desetljeća, od bulevarskih tekstova, pa do znanstvenih analiza. Kako, 28 godina nakon Brozove smrti, građani novih država na Balkanu vide Tita?
Četvrtog maja 1980. godine umro je Josip Broz Tito, predsjednik Savezne Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i Saveza komunista Jugoslavije, u poznim godinama – osamdeset osmoj. U tadašnjoj balkanskoj federaciji miješale su se emocije. Negdje suze, drugdje olakšanje, pa i radost, no i strah i neizvjesnost.
* * * * *
Kako se u Bosni i Hercegovini danas gleda na Josipa Broza? Žana Kovačević pojašnjava zašto je Tito za jedne negativac i diktator, a za druge genijalni političar:
Josipa Broza Tita danas istovremeno hvale i optužuju, a priče o njegovom liku i djelu, 28 godina nakon njegove smrti, kreću se na liniji od apsolutne glorifikacije do potpune satanizacije.
Danas je teško reći šta je usklađena istorijska istina o Titu, kojeg, naročito posljednjih petnaestak godina, smatraju negativcem i diktatorom, s jedne, i genijalnim političarom i liderom, s druge strane, kaže direktor Instituta za historiju Bosne i Hercegovine, Husnija Kamberović:
«U nekim historiografijama – posebno u srpskoj i djelomično u hrvatskoj – Josip Broz Tito je tretiran kao isključivo negativna historijska ličnost, kao diktator, pa skoro i monstrum, odgovoran za brojna stradanja Srba odnosno Hrvata. Najčešće mu se pripisuje odgovornost za stradanja neposredno nakon II svjetskog rata, uključujući Bleiburg i brojna stradanja u Srbiji. Pripisuju mu se progoni neistomišljenika unutar komunističkog pokreta – Goli otok i tako dalje. S druge strane, u nekim historiografskim krugovima postoji drugačije gledanje na Tita – kao na genijalnog političara, genijalnog vojskovođu, čovjeka koji je bio strog, ali i pravedan i plemenit. Mislim da je problem u tome što naša historiografija ili historiografija na Balkanu općenito, kad procjenjuje Titovu ličnost, uglavnom pristupa jednostrano.»
Ipak, mora se priznati da je doba Titove vladavine obilježena fantastičnim razvojem zemlje i društva, te da Jugoslavija nikada nije imala bolju poziciju u vanjskom svijetu, ističe Kamberović. Mnogo dobroga desilo se i Bosni i Hercegovini:
«U Bosni i Hercegovini nikada nije bilo toliko mira kao u vrijeme vladavine Josipa Broza Tita. Bosna i Hercegovina nikada nije toliko napredovala koliko je napredovala u doba vladavine Josipa Broza Tita. Bosanskohercegovački narodi nikada nisu bili u boljem položaju nego u vrijeme vladavine Josipa Broza Tita. Tada je, zahvaljujući njemu, uspostavljen ravnopravan status odnosno položaj Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji. Bosanskohercegovačko komunističko rukovodstvo je u Josipu Brozu imalo bezrezervnu podršku. Uz izravan poticaj Josipa Broza Tita, poslije 1945. godine, došlo je i do afirmacije pojedinih nacionalnih identiteta u BiH. Ove godine se navršava četrdeset godina od poznatih odluka Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine (CK SK BiH) o definitivnom priznavanju Muslimana kao nacije. O tome je odlučeno 1968. godine na 17. i 20. sjednici CK SK BiH.»
Nostalgično sjećanje većine starije populacije Bosanaca i Hercegovaca na bolji i mirniji život od današnjeg, neizostavno je vezano za ime Josipa Broza Tita:
«Ostalo nam je još samo sjećanje na ljepotu života sa Titom. Od njegove smrti ovdje nema nikakvog života.»
«Tito je moja mladost. Uz Tita smo bili slobodni. Mogli smo da idemo gdje hoćemo.»
Generacije rođene osamdesetih danas kažu:
«Tito je velika historijska ličnost. U njegovo vrijeme je omladina imala mnogo više perspektiva nego danas.»
«Tito će ostati u našim srcima, iz priča naših roditelja, deda i nana, kao velika ličnost.»
«Odajem počast drugu Titu koji nam je omogućio da živimo bez ikakvih predrasuda prema drugim narodima i vjerama do 1992. godine. Ne bismo smjeli to zaboravljati ni danas.»
Međutim, postoje i mišljenja da je Titov jednopartijski sistem i potpuna kontrola svih društvenih zbivanja značila totalitarizam, lišen svake slobode. Osim toga, smatra nekadašnji član Predsjedništva BiH i aktuelni poslanik u državnom Parlamentu Ivo Miro Jović, Tito je ostao nekažnjen za događaje neposredno nakon oslobođenja 1945. godine:
«Dvjesto dvadeset tisuća Hrvata je pobijeno na Bleiburgu. Dugo nismo smjeli znati da se to uopće desilo. O Golom otoku nismo mogli nijednu riječ ni pročitati, ni čuti. Postojala je jedna ideološka zavjesa, koja nije dozvoljavala slobodoumnim ljudima da promišljaju svojom glavom. Hrvatima je Ranković podijelio putovnice i oni su otišli. Ne možemo svi govoriti o tome kako nam je u toj Jugoslaviji bilo dobro. Pitajte Hrvate koji su 1971. godine dobili prvi metar asfalta u Bosni i Hercegovini, u općinama u kojima su Hrvati činili većinu.»
Čini se da je u Bosni i Hercegovini ipak više onih koji Josipa Broza smatraju herojem vremena i jedinim liderom, te se svakodnevno uvećava i broj društava koja nose njegovo ime, a u kojima je danas, širom zemlje, okupljeno oko 40.000 ljudi.
Sekretar sarajevskog Udruženja «Josip Broz Tito», Dževad Kapetanović, kojeg još uvijek oslovljavaju sa «druže», ističe da su novi društveni sistem i demokratija u BiH unijeli pometnju i sasvim poremetili odnos politike i religije:
«Tito nikome nije branio da pripada bilo kakvoj vjeri, ali nije dozvolio da mu se vjera miješa u državu. Zato smo – hvala Bogu – i živjeli pedeset godina kao ljudi. Čim su hodže i popovi počeli da se petljaju u državnu politiku, vidite šta nas je snašlo – mržnja, netrpeljivost, nekakav pasjaluk među ljudima, među etničkim grupama, zlo i naopako. Tito je dozvoljavao vjeru svakome u njegovoj kući. Toliko je jadnih staraca i starica koji nemaju gdje da žive, koji nemaju šta da jedu. Niko ih ne pita – ni katolici, ni pravoslavci, ni muslimani – treba li graditi staračke domove, treba li tim ljudima pomoći. A na svakom koraku je u Sarajevu sagrađena nova džamija ili crkva.»
Ostaje istina da je Josip Broz poveo jugoslovenske narode u antifašističku borbu, ujedinio ih u zajedničkom cilju pobjede dobrog nad zlim, obnovio zemlju nakon rata, toliko da aktuelne političke elite, i šezdeset godina poslije, kroz takozvanu privatizaciju, imaju šta pljačkati. Osim toga, sasvim sigurno ne postoji lider, ni prije ni poslije njega, o kojem se toliko pjevalo.
«Druže Tito, kupit ću ti fiću, a mercedes Anti Paveliću!»
Za razliku od devedesetih, kad Tita u Hrvatskoj nije bilo preporučljivo ni spominjati, a kamoli hvaliti, danas ga sve više Hrvata smatra uglavnom pozitivnom ličnošću, iako mu zamjeraju Bleiburg i Goli otok, diktatorske manire i komunizam. Starija generacija se posebno s nostalgijom sjeća radničkih prava i besplatnog školovanja u njegovo vrijeme, pa se tako, u nedavnom velikom sindikalnom prosvjedu u Zagrebu, uz ostale transparente, mogla vidjeti, donedavno još nezamisliva i – velika Titova slika, kaže Ankica Barbir Mladinović:
Može li Tito uništiti jednu tek rasplamsanu ljubav? Zovu se Sonja i Ivan, imaju maksimalno 18 godina, a zatekli smo ih zagrljene na klupi
Nastavak u sledecem postu
Tue Jan 29, 2019 6:22 pm by valter
» Smrt? Je li to kraj ili prelaz iz faze u fazu?
Sat Aug 29, 2015 4:28 pm by Jugos
» Izgubljeni drugovi
Sat Feb 14, 2015 10:12 pm by SAMOUPRAVLJAC
» PRAZNICI
Mon Dec 29, 2014 6:16 pm by SAMOUPRAVLJAC
» BEZ DLAKE NA JEZIKU
Sat Dec 13, 2014 12:28 pm by Jugos
» Zdravo! Ja sam Dejan!
Sat Dec 13, 2014 12:23 pm by Jugos
» Kakvo drustvo zelimo...nova Jugoslavija?
Sat Dec 13, 2014 11:46 am by valter
» LALA U PEKARI
Fri Dec 05, 2014 2:05 pm by valter
» Socijalisticki sistem i Radnicko samoupravljanje u SFRJ-i
Fri Dec 05, 2014 7:08 am by valter
» TEZINA LANACA
Mon Dec 01, 2014 7:44 am by valter
» LINUX MINT
Sun Nov 30, 2014 8:31 am by valter
» 29.Novembar-Dan Republike
Sat Nov 29, 2014 8:18 am by valter
» "SAMO ZAJEDNO SMO JACI!"
Thu Nov 27, 2014 5:52 pm by valter
» Draga moja domovino
Wed Nov 26, 2014 4:28 pm by valter
» Evropska Unija
Tue Nov 18, 2014 3:51 pm by valter
» PROJEK ROSETTA
Sat Nov 15, 2014 8:03 pm by valter
» Cestitke i pozdravi
Sat Nov 15, 2014 7:55 pm by valter
» " ZA VASU BOLJU BUDUCNOST"
Sat Nov 15, 2014 12:32 pm by SAMOUPRAVLJAC
» OBAVEŠTAVAM SVE!
Wed Nov 12, 2014 1:07 pm by valter
» Ubuntu
Wed Nov 12, 2014 10:35 am by valter
» Savez komunističke omladine Jugoslavije-SKOJ
Sat Nov 08, 2014 7:26 am by valter
» Jugoslovenska Narodna Armija -JNA-
Thu Nov 06, 2014 10:05 pm by valter
» JUCE DANAS SUTRA
Fri Oct 03, 2014 1:45 pm by valter
» Evo nesto interesantno
Wed Oct 01, 2014 8:11 pm by valter
» Demokratija ili Radnicko samoupravljanje
Mon Sep 22, 2014 4:57 pm by maro