Home
Ni jedna naša republika ne bi bila ništa,
da nismo svi zajedno
…. Dozvolite mi, drugovi i drugarice, da kažem nekoliko riječi i o slabostima u našem političkom životu. Ja sam već pomenuo neke od njih. U posljednje vrijeme ima ne malo takvih štetnih pojava kao što su lokalizam, a isto tako i šovinizam, koji nastaju zbog materijalnih raloga i nebudnosti komunista. Neki komunisti su zaboravili na šire interese čitave zajednice. Neki komunisti gledaju samo na svoj najuži krug, tako da je došlo i do političkog nezadovoljstva i nepravilnosti u pojedinim republikama. Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda i necemo nikom dozvoliti da nam dira ili da nam iznutra ruši to bratstvo i jedinstvo. Te političke slabosti i nepravilnosti rezultat su kulturnog razvoja u našoj zemlji. U nekim našim republikama kod građanskih pisaca događaju se takve stvari da je prosto nemogućno da se shvati kako je to mogućno u jednoj socijalističkoj zemlji. Ljudi se vraćaju u svoju istoriju natrag, počinju po njoj da čeprkaju i zaboravljaju na budući razvoj naše socijalističke zajednice kao cijeline. Ni jedna naša republika ne bi bila ništa, da nismo svi zajedno! Mi moramo stvarati svoju istoriju, svoju jugoslovensku socijalističku istoriju, jedinstveni i ubuduće, ne dirajući u nacionalno pravo pojedinih republika da gaje svoje tradicije, ne na štetu već u interesu čitave zajednice, radi međusobnog dopunjavanja. To je naš put, to mi hoćemo, a ne razbijanje našeg jedinstva zbog raznih stvari. Mi ne mislimo, kao razni građanski elementi koji se nisu slili sa socijalističkom mišlju u našem razvitku, da treba da se vraćamo na stari put. Oni su ti koji utiču i na neke komuniste.
Mi smo dozvolili da se svašta piše i u našoj štampi. Pogledajte neke časopise i razne članke i vidjećete kako oni destruktivno djeluju. Čak nam i našu omladinu truju. Čovjeka prosto uhvati muka kad vidi omladinu kako se taj šovniziam počeo da usađuje i kod naših omladinaca. Ja mislim da to nije došlo iz oblaka, nego iz kuće, od starijih. Mi moramo čuvati našu najveću tekovinu, bratstvo i jedinstvo naših naroda, jer nam ono omogućava da možemo dalje da stvaralački idemo naprijed, da stvaramo snažnu socijalističku zajednicu i sretniji život našim ljudima. Čak i danas, 15 i više godina poslije rata, mi moramo još uvijek da govorimo o bratstvu i jedinstvu, iako oni moraju da budu već krv i meso svakog građanina Jugoslavije.
Govoreći o našim slabostima, ja sam uglavnom pominjao one subjektivne, iako, razumije se, ima i objektivnih. Tako, na primjer, prošlogodišnja suša i slaba žetva spadaju u objektvine uzroke, iako one nisu najvažniji uzroci. Nije toliko značajna ni ova ovogodišnja poplava. Jer, mi smo bili u mnogo težim situacijama dosad i sve to mi možemo lako savladati ako budemo jedinstveni, ako uklonimo sve te anomalije i greške, bar one koje su u početku najoštrije, a kasnije i sve. Naš socijalistički razvoj mora ići mirnije, tako da ga svaki građanin razumije i otkuda dolaze teškoće i da bude svjestan da on mora da vrši svoje dužnosti prema zajednici kao cjelini. Decentralizacija kod nas postoji zato da bi se više razvijala stvaralačka incijativa, da bi se lakše upravljalo, a ne radi toga da svako na svom ćepenku radi ono što hoce. Svako mora da gleda na cjelokupnu našu zajednicu, na sve što je u interesu zajednice, jer ono što je u interesu zajednice, sigurno je i u interesu svakog pojedinca, svake lokalne jedinice i komune....
( Iz govora u Splitu 7. maja 1962. godine )
da nismo svi zajedno
…. Dozvolite mi, drugovi i drugarice, da kažem nekoliko riječi i o slabostima u našem političkom životu. Ja sam već pomenuo neke od njih. U posljednje vrijeme ima ne malo takvih štetnih pojava kao što su lokalizam, a isto tako i šovinizam, koji nastaju zbog materijalnih raloga i nebudnosti komunista. Neki komunisti su zaboravili na šire interese čitave zajednice. Neki komunisti gledaju samo na svoj najuži krug, tako da je došlo i do političkog nezadovoljstva i nepravilnosti u pojedinim republikama. Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda i necemo nikom dozvoliti da nam dira ili da nam iznutra ruši to bratstvo i jedinstvo. Te političke slabosti i nepravilnosti rezultat su kulturnog razvoja u našoj zemlji. U nekim našim republikama kod građanskih pisaca događaju se takve stvari da je prosto nemogućno da se shvati kako je to mogućno u jednoj socijalističkoj zemlji. Ljudi se vraćaju u svoju istoriju natrag, počinju po njoj da čeprkaju i zaboravljaju na budući razvoj naše socijalističke zajednice kao cijeline. Ni jedna naša republika ne bi bila ništa, da nismo svi zajedno! Mi moramo stvarati svoju istoriju, svoju jugoslovensku socijalističku istoriju, jedinstveni i ubuduće, ne dirajući u nacionalno pravo pojedinih republika da gaje svoje tradicije, ne na štetu već u interesu čitave zajednice, radi međusobnog dopunjavanja. To je naš put, to mi hoćemo, a ne razbijanje našeg jedinstva zbog raznih stvari. Mi ne mislimo, kao razni građanski elementi koji se nisu slili sa socijalističkom mišlju u našem razvitku, da treba da se vraćamo na stari put. Oni su ti koji utiču i na neke komuniste.
Mi smo dozvolili da se svašta piše i u našoj štampi. Pogledajte neke časopise i razne članke i vidjećete kako oni destruktivno djeluju. Čak nam i našu omladinu truju. Čovjeka prosto uhvati muka kad vidi omladinu kako se taj šovniziam počeo da usađuje i kod naših omladinaca. Ja mislim da to nije došlo iz oblaka, nego iz kuće, od starijih. Mi moramo čuvati našu najveću tekovinu, bratstvo i jedinstvo naših naroda, jer nam ono omogućava da možemo dalje da stvaralački idemo naprijed, da stvaramo snažnu socijalističku zajednicu i sretniji život našim ljudima. Čak i danas, 15 i više godina poslije rata, mi moramo još uvijek da govorimo o bratstvu i jedinstvu, iako oni moraju da budu već krv i meso svakog građanina Jugoslavije.
Govoreći o našim slabostima, ja sam uglavnom pominjao one subjektivne, iako, razumije se, ima i objektivnih. Tako, na primjer, prošlogodišnja suša i slaba žetva spadaju u objektvine uzroke, iako one nisu najvažniji uzroci. Nije toliko značajna ni ova ovogodišnja poplava. Jer, mi smo bili u mnogo težim situacijama dosad i sve to mi možemo lako savladati ako budemo jedinstveni, ako uklonimo sve te anomalije i greške, bar one koje su u početku najoštrije, a kasnije i sve. Naš socijalistički razvoj mora ići mirnije, tako da ga svaki građanin razumije i otkuda dolaze teškoće i da bude svjestan da on mora da vrši svoje dužnosti prema zajednici kao cjelini. Decentralizacija kod nas postoji zato da bi se više razvijala stvaralačka incijativa, da bi se lakše upravljalo, a ne radi toga da svako na svom ćepenku radi ono što hoce. Svako mora da gleda na cjelokupnu našu zajednicu, na sve što je u interesu zajednice, jer ono što je u interesu zajednice, sigurno je i u interesu svakog pojedinca, svake lokalne jedinice i komune....
( Iz govora u Splitu 7. maja 1962. godine )
» Smrt? Je li to kraj ili prelaz iz faze u fazu?
» Izgubljeni drugovi
» PRAZNICI
» BEZ DLAKE NA JEZIKU
» Zdravo! Ja sam Dejan!
» Kakvo drustvo zelimo...nova Jugoslavija?
» LALA U PEKARI
» Socijalisticki sistem i Radnicko samoupravljanje u SFRJ-i
» TEZINA LANACA
» LINUX MINT
» 29.Novembar-Dan Republike
» "SAMO ZAJEDNO SMO JACI!"
» Draga moja domovino
» Evropska Unija
» PROJEK ROSETTA
» Cestitke i pozdravi
» " ZA VASU BOLJU BUDUCNOST"
» OBAVEŠTAVAM SVE!
» Ubuntu
» Savez komunističke omladine Jugoslavije-SKOJ
» Jugoslovenska Narodna Armija -JNA-
» JUCE DANAS SUTRA
» Evo nesto interesantno
» Demokratija ili Radnicko samoupravljanje