Članci vezani za Jugoslaviju i pristalice

"Juge" više nema, "Jugosi" su i dalje tu

Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Rüdiger Rossig i Tito u Beogradu
Kada su sredinom 60-ih godina gastarbajteri s područja tadašnje Jugoslavije počeli u većem broju dolaziti u Njemačku naziv koji je za njih pronađen bio je: Jugos. Danas te zemlje više nema, ali "Jugosi" su još tu.


Radnici iz Jugoslavije na privremenom radu u Njemačkoj odlaze za božićne praznike u posjet porodicama u (1972. godine na glavnom kolodvoru u Frankfurtu)Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Kada su dolazili u Njemačku bili su "Jugosi" - radnici iz Jugoslavije na privremenom radu u Njemačkoj odlaze za božićne praznike u posjet porodicama u (1972. godine na glavnom kolodvoru u Frankfurtu)

Stotine tisuća nekadašnjih Jugosa u Njemačkoj danas su Hrvati, Srbi, Bosanci ili Makedonci i u pravilu su na to ponosni. Ali time sličnosti i zajedničke crte tih ljudi nisu nestale - bilo kada je u pitanju jezik, bilo da se radi o zajedničkom kulturnom naslijeđu, gastronomskim navikama ili naprosto "balkanskom mentalitetu".

Nedavno je u Berlinu izašla knjiga "Ex-Yugos, mladi migranti iz Jugoslavije u Njemačkoj" u kojoj se govori o toj specifičnoj grupi stranaca. "Moje je ime Rüdiger Rossig i sve oko mene je crno-bijeli svijet" - već na samom početku razgovora autor knjige, njemački novinar i glazbenik Rüdiger Rossig, pokazuje svoje insajdersko poznavanje ex-jugoslavenske pop i rock scene: on se predstavlja parafrazirajući početak legendarne pjesme Crno-bijeli svijet zagrebačke punk-grupe "Prljavo kazalište" iz 1980. godine.

Bili su uzor i mnogim mladim pankerima u tadašnjoj Jugoslaviji - Sid Vicious (lijevo) i Jonny Rotten, članovi punk-grupe Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Bili su uzor i mnogim mladim pankerima u tadašnjoj Jugoslaviji - Sid Vicious (lijevo) i Jonny Rotten, članovi punk-grupe "Sex Pistols", 1978. godine

I poslije "Juge" - "Jugosi"

Tih osamdesetih godina Rossig je ljetovao po prvi puta u tadašnjoj Jugoslaviji i zaljubio se u zemlju, ljude, kulturu. Kada se vratio u Berlin otkrio je da i u Njemačkoj postoji jaka scena doseljenika iz te zemlje otvorenog i tolerantnog socijalizma koje su tu svi zvali - Jugosi. Kao novinar i urednik u listu "Die Tageszeitung" često je tamo putovao - i prije rata i tijekom rata a i nakon njega.

Pratio je ulazak zemlje u rat, njen raspad i izlazak novih, neovisnih država iz ratnog plamena. No nešto mu je posebno zapalo za oko: iako Jugoslavija više ne postoji, Jugosi su i dalje tu, sada kao tvorevina onih koji ih gledaju izvana - Nijemaca.

"S njemačke strane ta populacija i ta gastarbajterska skupina i dalje postoji. Nijemci ne pričaju o Hrvatima, Bosancima, Srbima, oni pričaju o Jugosima. I to je možda ono najzanimljivije s ovom scenom: većina ljudi u mojoj knjizi za sebe uopće ne bi rekla da su Jugosi, ali većina Nijemaca bi to za njih rekla", objašnjava Rossig.Tenk Jugoslavenske narodne armije u akcijiBildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Rat je razorio državu, mnoge bliskosti su međutim ostale

Sudbina Jugoslavije kao kontrapunkt Njemačkoj

U knjizi se govori o dolasku prvih gastarbajtera u Njemačku i njihovom snalaženju u novoj zemlji, potom o ratnim vremenima i brojnim izbjeglicama, na kraju o onima koji dolaze danas, zbog posla, studija ili da nauče jezik.

Uz brojne razlike koje među njima postoje, Rossig prepoznaje i neke vrlo važne sličnosti: to je prije svega jezik koji svi različito nazivaju ali i svi međusobno razumiju. "Potom rakija, muzika, književnost. Tko je Ivo Andrić? Srbin? Hrvat? Jugoslaven? Ili Meša Selmović...?", pita se Rossig retorički.

Jugo-futurizam umjesto jugo-nostalgije

Taj jugo-fenomen predstavlja neku vrstu suprotnosti sudbini Njemačke: dok se ovdije i 20 godina nakon ujedinjenja teško premošćuju razlike unutar zemlje koja je četiri desetljeća živjela podijeljena, Jugoslavija je četrdeset godina bila jedna zemlja i mnoge sličnosti među ljudima su vidljive usprkos novonastalim podjelama, smatra Rossig.
"Unutar bivše Jugoslavije oni se razlikuju, ali čim prijeđu mađarsku granicu, u Budimpešti, Srbi, Hrvati i Bosanci su zajedno. I to ne vrijedi samo za našu generaciju koja je živjela u zajedničkoj državi, to vrijedi i za mlade."

Upravo ta sličnost, ta bliskost predstavlja veliki potencijal u Europi koja se sve više integrira, smatra Rossig. To će voditi ne prema obnovi zajedničke države, već prema većoj suradnji - u toj je on čvrsto uvjeren. I zbog toga sebe naziva ne jugo-nostalgičarem, već jugo-futuristom.

Autor: Zoran Arbutina

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4061161,00.html?maca=kro-TB_kro_jutarnji6-3073-xml-mrss

hehe to sam i ja malo prije procitao i htio stavit tu

Interesantna je to pojava ili fenomen. Najinteresantnije je to da se izgleda i drugi narodi tako ponasaju. Od prijatelja sam cuo da su svicarci po tome veoma slicni nama.
Kada su u svojoj zemlji tvrde da je svica samo do Frauenfelda a dalje ne? Postoji Rösti Graben, sto znaci da se zna da od odredjenog dela zemlje ljudi " kucaju" drugacije od ostalih. Takodjer se zna da su gradjani iz Tesina opet drugaciji. Kada se medjutim u Portorozu ( Turisticko mesto na slovenskoj obali jadrana ) vidi auto sa oznako CH odmah se mase ili zaustavlja i razgovara sa vlasnikom auta.
To za mene znaci da mi mozda ni nismo tako drugaciji od ostalih ili obrnuto. To je krv koja tece zilama. Mozemo mi da tvrdimo i pisemo sta hocemo ( ili nasi politicari ) nasa dusa i srce odredjuju nasu pripadnost. Normalno da i vreme u kom covek izvi odredjuje njegove osecaje. Mi jugosloveni imamo lepe uspomene i zato nas niko nece skrenuti sa puta na koji nas vodi nase srce. SFRJ-a nije samo jedna zemlja ona je puno vise od toga.
Jugoslavija je mir, sloboda, ravnopravnost, sreca i..............Moglo bi se jos dugo nastaviti sa pisanjem.
Zato je borba za povratak na pravi put i borba za srecu i ljubav.

" Samo zajedno smo jaci!"

Valter

Evo sta narod u Srbiji danas misli o Socijalizmu i demokratiji.

Većina građana žali za socijalizmom

BEOGRAD - Oko 80 odsto građana Srbije smatra da se najbolje živelo u vreme socijalizma, a samo 10 odsto tvrdi da se danas živi bolje, pokazalo je istraživanje o tranziciji od socijalizma u kapitalizam.

Čak 23 odsto ispitanih građana smatra da Srbijom danas vladaju kriminalci, a 18 odsto ocenjuje da vladaju predsednik, vlada i skupština, rezultat je istraživanja koje su u spetembru ove godine sproveli Fondacija Fridrih Ebert, Centar za studije socijalne demokratije i CeSID na uzorku od 1.813 ispitanika.

Da zemljom vladaju vlasnici velikih preduzeća smatra takođe 18 odsto ispitanih.

Građani su životni standard u vreme socijalizma ocenili četvorkom, a u vreme vladavine Slobodana Miloševića i današnji dvojkom. Osam od 10 ispitanika smatra da je bilo najbolje u vreme socijalizma, samo jedan od deset ocenjuje da je bolje danas, dok šest odsto ispitanih boljitak vezuje za vreme vladavine Miloševića.

Istraživanje je pokazalo da je u vreme režima Josipa Broza Tita 45 odsto građana imalo poverenja u društvene institucije, 23 odsto u vreme vlade Zorana Đinđića, danas poverenje pokazuje 19 odsto građana. Za vreme Miloševića, prema istraživanju, poverenje u društvene institucije imalo je 10 odsto ispitanika, a za vreme vlade Vojislava Koštunice devet odsto anketiranih.

Predsednik Centra za demokratiju Dragoljub Mićunović kazao je na naučnoj konferenciji na kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja da je pritisak tradicije na tranziciju veliki problem i izrazio zadovoljstvo što je sve prihvatiljiviji model evropskih vrednosti.

- Taj evropski put izgleda sve izvesniji, ali je često ugrožavan. Pritisak tradicije na tranziciju je veliki problem i nekada mi to što veliki broj građana smatra da se u prošlosti živelo bolje izgleda kao životinja koja kada izađe iz kaveza počne da se vrti napred-nazad i potom se vrati u kavez - izjavio je Mićunović.

Direktor beogradske kancelarije Fondacije Fridrih Ebert Mihael Erke je kazao da je karakteristika režima na prostoru bivše Jugoslavije pojava tajkuna "koji su bili produžena ruka Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, a imovina je u njihove ruke prešla tokom međunarodne izolacije".

Kao problem Erke je naveo to što je državno vlasništvo podeljeno bez političke transformacije društva.

Jedan od autora istraživanja Srećko Mihailović ocenio je da nije ništa novo što se mnogo ljudi izjasnilo da se bolje živelo u vreme socijalizma, jer ljudi misle da su tada imali sigurnija radna mesta i veća prava.

On je kazao da je poražavajuće to što 23 odsto građana smatra da Srbijom danas vladaju kriminalci, ali je ocenio da je u opadanju trend nepoverenja u institucije i da se može reći da dolazi bolje vreme.

Izvor: dnevni list Glas javnosti

Nada umire poslednja, zato se i moramo nadati da dolaze bolja vremena i to u svim delovima bivse SFRJ-e.

Kao sto znamo cinjenice pokazuju medjutim sasvim drugu sliku.

Nije u pitanju samo sistem, vec polozaj radnicke klase, odnosno gradjana u drustvu. Svi oni koji poznaju situaciju u zapadnoj evropi znaju i polozaj radnicke klase odnosno vecine gradjana. Polozaj tih ljudi je na veoma niskom nivou. Posebno kada su u pitanju strani radnici ili gradjani. Sasvim je jasno da se ceo kapitalisticki sistem u zapadnoj evropi razvio na ledjima stranih radnika koji su dugi niz godina radili za male plate i time stvarali kapitalistima veliku rezervu za nova ulaganja i poboljsanje svoga standarada, dok je standard radnika ( stranih ) ostajao isti ili se samo malo poboljsao.

Svak onaj ko dobro proanalizira celokupnu situaciju realno, ce uvideti da mnogi faktori uticu na polozaj coveka u drustvu. Polozaj coveka, radnika je u SFRJ-i bio onako kako to covek i zasluzuje, dostojan coveka.Pri tome nezelim zaboraviti da je i u SFRJ-i bilo propusta, koje je trebalo ispraviti, ali ne na ovaj nacin. Danas je vecina ljudi samo "masina" u toku izvodjenja radnog proces. Bez osmeha na licu i bez radosti u dusi. Sustina ljudskog zivota bi trebala da bude, veselje i zdovoljstvo nakon radnog dana. Ko taj osecaj danas ima u dusi?

Valter

Rođenima u Jugoslaviji zabranjeno sećanje
http://www.e-novine.com/drustvo/41789-Roenima-zabranjeno-sjeanje.html

Ovo je veoma interesantan prilog.
Cinjenica je, da se jugoslavija i jugosloveni danas prikazuju u pogresnom svetlu. Cinjenica je takodjer da se vecina jugoslovena, koji su u sustini puno bolje ziveli u jugoslkaviji, danas neusudjuje izreci pravu istinu o zivotu u jugoslaviji.

Vreme prolazi, generacije odlaze..... Dali ce jednoga dana istina o jugoslaviji i zivotu u njoj biti tema u novo nastalim drazavama je upitno. Od nas zavisi, dali ce se nesto promenuti.

Samo zejdnickim snagama se to moze desiti.

Veliki broj politicara govori o buducim generacijama, o njihovim interesu i buducnosti drzave. Dali oni to stvarno i misle pokazuju svojim delima.

Sama cinjenica da se i danas, nakon toliko godina jos uvek raspravlja o SFRJ-i dokazuje da je potrebno izneti sve o tom vremenu. Do sada se uglavnom govorilo o losim dogadjajima. Trebalo bi poceti iznositi sve ono sto je dobro bilo, a toga ima puno vise.

Da je gradjanima danas bolje nego sto je bilo u SFRJ-i, sigurno vec odavno niko nebi o njoj ni govorio, ovako ce se jos dugo o njoj govoriti, na ovaj ili onaj nacin.Mi treba da se pobrinemo da to buude na ispravan nacin.

Trebalo bi napraviti intevju na ulicama, sa gradjanima koji su ziveli u SFRJ-i. Pitanje je samo dali ce imati hrabrosti da kazu istinu?

Valter