KAKO SAM ZAVOLIO TITA I JUGOSLAVIJU

KAKO SAM ZAVOLIO TITA I JUGOSLAVIJU

Nedavno sam zastao, zamislio se i upitao se: Stvarno, kako sam to ja zavolio Tita, Jugoslaviju i socijalizam?
Priča će možda nekima biti smiješna, možda će neki misliti nakon svega što napišem da se meni ne može vjerovati ili nešto slično, ali vjerujte mi, danas sam tako čvrst u svojim stavovima da sam spreman i krv svoju proliti za njih.
Da krenemo…
Rođen sam raspadom Jugoslavije u izrazito nacionalističkoj i kapitalističkoj obitelji.
Sve se to dogodilo nekako apsurdno; moj djed je postao privatnik jer se nije htio učlaniti u KP i tako je ostao bez posla.
Shvatio je da nema što nego krenuti nekim drugim putem na kojemu neće (kako se on nadao) biti politike s kojom nikada nije želio imati ništa.
Moja obitelj je dosta dobro živjela u socijalizmu, mom ocu nikad ništa nije falilo, novo o se kupovalo svakih par godina, imali smo stan od stotinjak kvadrata, veliku kuću sa poslovnim prostorom i još jedan poslovni prostor u izgradnji.
I kako svoj sreći dođe kraj trako se raspadne i ta nesretna Juga, u narodu zavlada ushićenje, radost i ponos na novonastalu državu.
Takva atmosfera je nastala i u mojoj obitelji.
Rat se pomalo razbuktavao, razbuktavala se i neka nova «demokratska» propaganda i svi su se nadali da će im biti bolje u samostalnoj, neovisnoj i bla, bla Hrvatskoj.
Moja obitelj tad nije bila svjesna kako je dobro živjela u socijalizmu, nisu bili svjesni koliko su tad imali, ali je važno bilo da ih je nova vlast uspjela uvjeriti da će im u novoj državi biti puno bolje.
Nekako kroz maglu se sjećam tih ratnih dana, dana kad mi je jedna rođakinja sašila maskirnu uniformu HV, dana kad su me učili da pozdravljam novim, popularnijim pozdravom: Za dom!
Naravno, svi susjedi su mi tad veselo odgovarali: Spremni!, a moja obitelj je bila ponosna na svog malog Hrvata.
Nekako smo progurali kroz devedesete trošeći ono što nam je ostalo, a onda su došli krediti, lihvari, hipoteke, banke, država i svi ostali koji su nam odlučili oduzeti sve ono što smo krvavim znojem zarađivali.
Moja obitelj se sjetila prošlosti i dana kada su živjeli bolje, počeli su i meni prepričavati te priče, kako su od ničega stvorili veliko bogatstvo koje se danas raspada i prodaje za Judine škude.
Slušajući te priče shvatio sam: Ej, pa onda je bilo puno bolje, i odlučio sam malo kopati po toj prošlosti.
Upoznao sam se sa slavnom NOB, tamo sam sreo Tita i «ostalu ekipu», počeo sam kopati sve dublje i dublje, dolazio do zapanjujućih činjenica, upoznavao teoriju socijalizma, a da nisam ni shvaćao da me je sve to na kraju obuzelo i stvorilo u jednog komunistu, čvrstog u svojim stajalištima i spremnog za to umrijeti, kako sam naglasio na početku.
Dalje je sve išlo nekako lagano, ali ipak teško.(smiješno, zar ne?)
Upoznavao sam nove ljude, postao član Socijalističke omladine Hrvatske i Socijalističke radničke partije.
Tamo su me opet oblikovali u neku novu osobu, osobu koja se divi našoj slavnoj jugoslavenskoj prošlosti, u osobu koja želi nastaviti putem koji je Tito počeo graditi da bi svima nama bilo bolje.
Nije mi bilo lako sakrivati svoju ideologiju pred svojom obitelji koja je i danas nacionalistička, ali ipak mi se čini samo izvana.
Čini mi se da je sve to velika maska kojom žele prekriti svoju jugonostalgiju ili možda nisu svjesni da su jugonostalgični?
Kako bilo, na kraju ispada da sam zbog kapitalista i nacionalista postao komunist i internacionalist.

Preuzeto sa jednog Foruma
_________________

Zanimljiva priča. Analogno tome sam se ja pretvorio iz muslimana u tvrdog ateistu.

Bilo kako bilo, sada si komunista i (što je najvažnije), upoznat si s ideologijom.
Dobrodošao u crvene redove.
Ukoliko imaš kakve komentare na rad foruma (kritike, primjedbe, predloge itd.) slobodno se izjasni!

Još od dana osnivanja ovog i prethodnog foruma sam forsirao činjenicu da je ovo forum ne pojedinca, nego svih registrovanih, i svi ga oblikujemo.

Drugarski pozdrav,
Mirza