Bosna i Hercegovina i Jugoslavija

Bosna i Hercegovina i Jugoslavija

BiH i njeni narodi imaju poseban interes za Jugoslaviju

Bosna i Hercegovina i njeni narodi imaju posebnog interesa za obnovu Jugoslavije. Poznato je da je Bosna i Hercegovina kao država nastala u toku NOB-a, odlukama zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Ne može se, međutim, istorija tumačiti selektivno, kako to ideološki i dnevno-politički razlozi zahtijevaju. ZAVNOBiH je dio sistema AVNOJ-a i njegove odluke su formulisane uz čvrsto uvjerenje da će Bosna i Hercegovina biti u sastavu federativne Jugoslavije. Obzirom na nacionalni sastav stanovništva, Bosna i Hercegovina ima izgleda da opstane kao država na bazi čvrstog i trajnog mira, demokratije i nacionalne ravnopravnosti ako se nalazi u sastavu Jugoslavije. Legitimno je pravo bošnjačkog naroda da doživljava Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu i izražava želju da, kao što je bilo i u prošlosti, živi na svim njenim dijelovima. Ali, isto tako je legitimno pravo Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini da žive u jednoj državi sa svojim sunarodnicima iz Srbije i Hrvatske. Ova prividna protivrječnost se može riješiti na miran i demokratski način samo ako se obnovi jugoslovenska država. Time bi bili ostvareni interesi i želje sva tri bosanskohercegovačka naroda. To se već desilo u vrijeme SFRJ, u kojoj je nacionalna ravnopravnost važila kao realna činjenica, a ne kao pusti san jugo-romantičara.
Obnova Jugoslavije i jugoslovenstva je najviše u interesu radničke klase, jer nacionalno podijeljena ona ne može igrati ulogu samostalnog činioca u borbi za svoje interese. Ne radi samo o tome da je radnička klasa u jugoslovenskim državama pod dominantnim uticajem nacionalističke ideologije. Možda i više od toga je problem što je radnička klasa u bilo kojoj pojedinoj jugoslovenskoj državi isuviše malobrojna da bi se mogla oduprijeti svojim protivnicima na regionalnom i globalnom planu. Jugoslovenska radnička klasa, objedinjena u jednom političkom pokretu i oslobođena nacionalističkih predrasuda, predstavlja respektabilnu političku snagu. Njen otpor globalizovanom kapitalu će biti uspješniji ako djeluje kao jedinstvena sila.
Zato narode moj pamet u glavu.... Naročito svi vi koji u Bosni napaćenoj živite.... Krenite prvi! Učinite Bosnu i Hercegovinu malom Jugoslavijom i pozovite svoju veliku braću da se oni Vama pridruže...ali prvo svako sa svojima krvnicima i grobarima Jugoslavije i Bosne rasčistite....

Kome je Jugoslavija potrebna?

Jugoslavija je potrebna svim osiromašenim, obespravljenim i prevarenim građanima, a takva je ogromna većina pripadnika svih jugoslovenskih naroda. Ona im je potrebna zato što samo u njoj i pomoću nje mogu savladati glavne uzročnike svojih nedaća - nacionaliste koji su istovremeno i nova vladajuća klasa kod nas. Dokle god se naši radnici, seljaci i ostala sirotinja budu držali nacionalističkih priča, biće roblje pogodno da ih se drži u pokornosti. Svaku svoju gadost nacionalisti su spremni pripisati borbi za nacionalne interese, svaki štrajk proglasiti izdajom nacionalnih interesa, a svaki neuspjeh uticajem neprijateljskog okruženja. Ne zaboravimo da teritorijalne pretenzije ekstremista jos žive u glavama njihovih vođa i da se oni neće smiriti dok ne pokušaju da ih u potpunosti ostvare. Svaka nova ekonomska ili socijalna kriza će biti odličan izgovor ekstremistima da započnu nove sukobe, a stav tzv. međunarodne zajednice u tom slučaju moze biti vrlo različit i neočekivan. Siguran mir na našim prostorima je moguć tek kad dođe do političkog nestanka nacionalističkih snaga i ideja, tj. kad one budu političkim putem poražene. Za to je potrebna solidarnost radnika, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Jugoslovenski narodi i republike imaju dugu tradiciju zajedničkog života i borbe. Mi smo braća po krvi i jeziku, a takođe i po interesu, pa nema razloga da se u toj borbi ne ujedinimo. Borba ugnjetenih i obespravljenih mora biti internacionalna, jer je takva povezanost gospode ugnjetača. Svaka razdrobljenost jugoslovenskog radništva je pogubna, a svaki uspjeh u pojedinoj republici izložen prijetnjama bajoneta kojima smo opkoljeni.
Nova Jugoslavija mora biti federativna republika, od Slovenije do Makedonije, zasnovana na principima AVNOJ-a i širokoj samostalnosti republika. Novo ujedinjenje treba da bude ostvareno dobrovoljno i demokratski, uz puno poštovanje ravnopravnosti svakog naroda. Prva faza ovog procesa već je počela, povezivanjem i zbližavanjem novonastalih država. Druga faza treba da vodi kroz ukidanje svakog viznog režima i slobodan protok ljudi, roba i kapitala. Biće to Zajednica nezavisnih država po uzoru na odnose koji postoje između skandinavskih država. Treća faza će dovesti do obnove Jugoslavije i to u onom trenutku kad radnički pokret postane dovoljno jak, a radništvo svjesno potrebe povezivanja zarad ostvarivanja i osiguravanja svojih interesa. U toj fazi će se pokazati i politička i ekonomska prednost povezivanja, ali će i svačiji nacionalni interes biti potpuno ostvaren. Nova Jugoslavija će staviti ad acta ideju "Svi Srbi u jednoj državi" i "Svi Hrvati u jednoj državi", pošto će te ideje biti ostvarene, ali ovaj put ne na štetu drugih naroda. Osim toga, biće ostvaren interes Bošnjaka da žive u jednoj državi, što sad nije slučaj, obzirom na njihov položaj u Sandžaku. Prednosti bogatije kulture, većeg tržišta i moćnijih odbrambenih snaga ne treba ni dokazivati.
Nova Jugoslavija će nastati na težnji radnog stanovništva da ostvari svoje interese i da ih trajno osigura, a njegovi interesi su istovremeno interesi svake nacije, budući da ovo stanovništvo čini većinu pripadnika jedne nacije. Dakle, ni trunke jugonostalgije, čista potreba. Interesi svake nacije i narodnosti će biti osigurani postojanjem Vijeća naroda i narodnosti, koje će strogo paziti da svi zakoni budu usklađeni sa nacionalnim interesima svakog naroda.

Sve krece iz Bosne

Obnova Jugoslavije mora i krenuce iz Bosne...
Naravno i ja se slazem da je mozda jos rano o tome govoriti da bi moglo doci do skore obnove trece Jugoslavije, ali jedno je sigurno... Jugoslavija ce se obnoviti i to Jugoslavija koja ce opstati za sva vremena... Puno drugacija od prethodne dvije koje su se srusile kao lose napravljene kuce sto je rekao jedan od sagovornika ovdje (mislim da je to rekao Micekljus)...
Zasto sam ja ubijeðena da ce obnova Jugoslavije krenuti iz Bosne?
Ako posmatramo narode koji sad zive na ovom prostoru (Srbe, Hrvate i Bosnjake) reci cemo da su to tri naroda i oni to uistinu jesu zato sto oni tako kazu i tako se osjecaju... Cak i imaju neke svoje posebnosti koje su poprimili od raznih osvajaca kroz Istoriju/Povijest, ali genetski to je jedan narod koji je nastao od vise Slavenskih plemena, a vremenom opet kroz Povijest/Istoriju se podijelio opredjeljujuci se prvenstveno prema vjeri/religiji... Nekada su ova tri naroda pripadala Hriscanskoj vjeri koja se 1054 godine razdijelila na Rimokatolicku i Grckopravoslavnu crkvu sto vjerujem svi znamo, a zatim na ove prostore dolazi Otomanska Imperija koja Islamizira i katolike i pravoslavce i one koji se mozda jos nisu bili opredjelili... Ove zadnje je bilo najlakse Islamizirati, ali Islamizirani su i pravoslavci i Katolici tu cinjenicu netreba zanemariti.. Sad kopanje po Istoriji ko je koga Islamiziro, pokatolicio ili popravoslavio je bespredmetna... Svi su kroz Povijest i Islamizirali i pokatolicavali i popravoslavljali, ali su ti narodi na kraju jedan narod koji vjeruje u Boga onoliko koliko vjeruje ali na tri nacina... Sva genetska istrazivanja to uglavnom potvrðuju... Narocito je to na prostoru Bosne i Hercegovine...
Zato?
Kad Bosanski narod prizna sam sebi da je Bosnjak brat Srbinu i Hrvatu i obrnuto tad ce Bosanski narod priznati Bosnu kao svoju drzavu, a svoju bracu preko Drine i preko Une i Save pozvati da im se pridruze... Kad se to dogodi Slovenija, Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Vojvodina ce traziti da uðu u zajednicu sa svojom Slavenskom bracom i ne samo ove pobrojane republike bivse Jugoslavije nego i puno vise njih, a Bosna ce biti centar Jugoslavije kolika god bila ta Jugoslavija...
Samo da podsjetim na Istorijske i sudbonosne odluke ZAVNOBiH-a koje nisu slucajno takve donesene kakve su:
Bosna i Hercegovina je ravnopravna Socijalisticka Republika u Jugoslaviji
Nema Bosne bez Jugoslavije, a ni Jugoslavije bez Bosne....
Ne kaze se slucajno u nasem narodu:
"Ebes zemlju koja Bosne nema..........

Situacija u Jugoslaviji, mozda puno kompleksnija nego sto mi mislimo i zato prilikom pokretanja bilo kakve inicijative treba biti jako oprezan..
Oprezan u tom smislu da nam jezik ne bude brzi od pameti, jer svaka javno izgovorena rijec moze svakako da se protumaci ovisno od toga ko je neku rijec izgovorio, zasto je tako izgovorio, gdje ju je izgovorio, na kojem mjestu je izgovorio itd. itd i ovisno od toga ko i zasto javno izgovorenu rijec tumaci...

Imamo situaciju ovakvu kakvu imamo, pa po mom misljenju stvari treba tako i posmatrati.. Svakaka Jugoslovenska republika ima svoju specificnost kad je u pitanju situacija na terenu... Svi imamo svoje poglede na buducu Jugoslaviju ako do njene obnove dodje, a nikome nam ta Jugoslavija nije mrska... Svi smo za Jugoslaviju, ali svi nevidimo jednako tu buducu Jugoslaviju.. Vjerovatno ni svi ne zelimo istu Jugoslaviju, ali da zalimo za Jugoslavijom i da zelimo Jugoslaviju to je ocito...

Ja ponekad znam i javno reci da su dvije Jugoslavije do sada napravljene i unistene sto je istina... Unistene mozda zato sto nisu bile dobro napravljene... Druga je bila puno bolja od prve u tome se svi slazemo, a slusao sam davno od ljudi koji su zivjeli u prvoj Jugoslaviji da je ova druga bila puno bolja i nisam nikada cuo nikoga da je izrazio zaljenje za prvom Jugoslavijom...

E, sad ako mi svi imamo taj globalni cilj da podstaknemo obnovu Jugoslavije onda po meni licno bi trebalo razmisljati o jos boljoj trecoj Jugoslaviji nego sto je bila ona druga... Da me se pogresno ne razumije, ne zelim ovim reci da ona druga nije valjala, ali da je mogla biti jos bolja to svakako mislim... Ja imam svoje osobno misljenje kako bi trebala da izgleda eventualno treca Jugoslavija, ali o tome ovde nebi puno govorio jer znam da se sa mojim misljenjem nece neki drugovi sloziti zato bolje da to preskocim... Reci cu samo to da Jugoslavija koju ja vidim u buducnosti je po mom uvjerenju moguca, a nikako to nije samo moja zelja... Reci cu i to da ko god pokusa da gradi Jugoslaviju onakvu kakvu zeli da je po mom misljenju ideja o takvoj Jugoslaviji unaprijed osudjena na propast... Jugoslavija se moze samo graditi na istini i po mjeri sviju podjednako...

Mislim da Jugoslovenska ideja taman ona bila i najbolja ako bi krenula iz Srbije ili iz Hrvatske bi unaprijed bila osudjena na neuspjeh.. Hoce li se u ovoj mojoj konstataciji neko samnom sloziti ili nece ja to neznam, ali ja to tako mislim i ubjedjen sam da sam u pravu... To sto ovako mislim neznaci da nemislim da Srbija i Hrvatska ili bolje reci Srbi i Hrvati u cjelini nebi trebali da odigraju glavnu ulogu u eventualno stvaranju najnovije Jugoslavije....

Mi imamo Ustav 1974 imamo ZUR i netreba biti puno pametan pa zakljuciti da taj Jugoslovenski Ustav moze poslutiti kao osnov za buducu Jugoslaviju, cak puno bolju od one koju su nam dusmani preko nasih domaci izdajnika i licemjera unistili..

Nije tesko primijetiti da je svakim danom sve vise ljudi onih koji se sjecaju Jugoslavije i njenog savrseno izgradjenog sistema.. Takodje se primjecuje da je sve vise organiziranih grupa gradjana ili na internetu ili kroz razna udruzenja i pokrete otvoreno govore o Jugoslaviji, ali te grupe i ta Udruzenja nemaju jedinstven program kako doci do cilja koji se zove Jugoslavija...
Svi imamo potpuno opravdane razloge da govorimo da je Jugoslavija bila savrsena zemlja posebno u odnosu na njene pravne nasljednice danasnje drzave nastale raspadom Jugoslavije, jer je to jednostavno istina koju ni najveci protivnici obnove Jugoslavije ili Jugoslovebske zajednice vise nemogu negirati..

Ja cesto u razgovoru sa ljudima koji su skloni da tvrde da Jugoslaviju treba sto prije zaboraviti, jer je ona proslost postavim pitanje; Sta je danas bolje zato sto nam se zemlja ne zove Jugoslavija Mnogi na to nemaju odgovor, ali onda da bi ipak na neki nacin opravdali svoju tvrdnju da je Jugoslavija proslost kazu: Pa mi to moramo zaboraviti, jer svijet i Amerika tako hoce..

Po meni u tom grmu lezi zec kako bi rekao nas mudri covjek Balkanski..
Nase ljude samo treba ubijediti, da je taj isti svijet i Amerika nas okupator i da mu se treba suprostaviti, ali da se nemoze tom svijetu suprostaviti samo naprimjer jedna ili dvije drzave nastale raspadom Jugoslavije, vec da to moraju svi zajedno, jer ko god da se suprostavi sam Amerika ce da ga klepi po usima, a ostali ce da se vesele, ali vesele se samo zato sto neznaju da ce se i njima isto desiti samo ako krivo pogledaju obicnog Americkog vojnika koji gazi ovu nasu napacenu zemlju i posmatra nas sa visine kao da je on dosao iz svemira svemirskim brodom a mi svi pali jedni sa Marsa a drugi sa Venere, ali on nikako da razvrsta one sa Marsa i one sa Venere pa da ih podijeli po tom osnovu jer on nevidi ko je sa Marsa a ko sa Venere (nevidi razliku),, Razliku medju nama vidimo samo mi i niko vise, ali dok nama to postane jasno bojim se da ce tada biti i suvise kasno...

Ako se slazemo u tome da je situacija u Jugoslaviji ili bolje reci pravnim sljednicama Jugoslavije, a znamo i to da je Jugoslavija bila bolje uredjena od bilo koje danasnje njene pravne sljednice, postavice se pitanje samo po sebi ,,Odakle krenuti“ Krenuti se nikad nemoze od kraja ili iz sredine vec od pocetka, a gdje je pocetak? Kad utvrdimo gdje je pocetak, odnosno mjesto odakle krenuti i kad to svi bar u vecini skontamo po mom dubokom ubjedjenju nece biti tesko krenuti krupnijim koracima ka konacnom cilju, a cilj svima onima koji zele Jugoslaviju je isti sa mozda malim razlikama koje nebi bilo tesko usaglasiti..
Dakle nije tesko po mom ubjedjenju usaglasiti sta je krajnji cilj, ali je tesko, vrlo tesko usaglasiti gdje je pocetak i put do cilja.. Naravno kad govorimo o saglasnosti da mislim na one snage koje se ne mire sa raspadom Jugoslavije, a naravno tu ubrajam i one snage koje uvidjaju da pravne sljednice Jugoslavije nisu donijele nista novo i nista dobro svojim gradjanima koji su na prvim, nazovi demokratskim izborima 1990 godine dali legitimitet i legalitet rusiteljima Jugoslavije da u njihovo ime, a po projektu Medjunarodne zajednice rasparcaju njihovu zajedničku domovinu u kojoj su tadasnje Jugoslovenske republike bile vec postigle najveci stepen samostalnosti koji se mogao postici u jednoj drzavnoj zajednici...
Prvu Jugoslaviju je nakon Prvog svjetskog rata Srbija kao pobjednica u prvom svjetskom ratu zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom (SHS) da bi nakon manje od 20 godina nastupila kriza vlasti u novoj zajedničkoj državi koja je rezultirala sporazumom Cvetković-Maček kojim je ta Jugoslavija praktično bila podijeljena izmedju Hrvatske i Srbije s tim da Slovence niko nije dirao, a ostale narode niko nista nije pitao... Samo je drugi Svjetski rat omeo provodjenje ovog sporazuma.. Gotovo isti scenarij je bio i 90-tih (Sporazum Milošević-Tudjman u Karadjordjevu) u Sloveniji insceniran rat i Slovenija nonsalantno pustena da izadje iz Jugoslavije, a Beograd vidi svoju šansu za ostvarenje Velikosrbske ideje, ali u isto vreme javlja se i ideja Velike Hrvatske i dva Presjednika dogovaraju podjelu ostatka Jugoslavije opet ne pitajuci nikoga drugoga sta o tome misli... U tome im malo smeta tada legalno izabrani presjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovic koji više sebe smatra presjednikom svih Muslimana nego presjednikom Bosne i Hercegovine valjda vidio od kolega Miloševića i Tuđmana koji su presjednici svih Srba i Htvata bez obzira što su sluzbeno presjednici republika koje imaju svoje administrativne granice i imaju svoje Ustave i svoje zakone.. Dakle dva puta u 20 stoljeću Beograd i Zagreb udruženo grade i udruženo ruše dvije Jugoslavije... Ako je ovo tačno, a jeste, jer da je bar jedan od ova dva centra bio istinski za Jugoslaviju našlo bi se neko rješenje 1990 godine, ali ni jedni ni drugi nisu računali da se o Jugoslaviji trebaju pitati i Makedonci i Crnogorci pa i Bosanci i Albanci a da ne govorimo o Jugoslovenima i ostalima... Zato mislim da više ni Zagreb ni Beograd u slučaju obnove bilo kakve Jugoslavije ne zasluzuju da budu Jugoslovenska prestonica...

Jugoslavija je puna ratnih, a i poratnih zločinaca..
Jugoslavija je puna narodni heroja koji su istovremeno za nekoga zlocinci...
Jugoslavija je puna narodnih neprijatelja koji su istovremeno za nekoga idoli ili ideali...
Kad Jugosloveni, ali oni koji dešavanja u Jugoslaviji u zadnjih 20 godina budu realno procijenjivali i osudjivali i kad se sloze u tome da su njihovi nacionalni prestavnici koji su vodili politiku navodnog nacionalnog otriježnjenja ustvari vodili politiku nacionalnog unistenja, tad ce Jugosloveni moći naći zajedničku formulu za buduću Jugoslaviju bolju i od prve (SHS) i od druge (SFRJ)
Kad Jugosloveni svate riječi i poruku Josipa Broza Tita ,,Socijalizam manjinu i većinu odbacuje, a onda nema ni većine ni manjine, već ima ravnopravan narod i ravnopravan čovjek".Kad to svate oni koji su u relativnoj većini da nema vladavine većine nad manjinom onda će Jugoslavija moći da se ujedini na principima ravnopravnih naroda i ravnopravnih Republika i Autonomnih Pokrajina u okviru Jugoslovenske zajednice.. Najbolje je to rekao zadnji Jugoslovenski Ustav donesen 1974 i tu netreba biti puno pametan da bi se došlo do zaključka da onaj ko negira zadnji Jugoslovenski Ustav istovremeno negira i ravnopravnu Jugoslaviju sa ravnopravnim narodima i ravnopravnim republikama...
U slučaju pokretanja bilo kakve inicijative za obnovu Jugoslavenske zajednice ako polazna osnova nije zadnji Ustav Jugoslavije bez obzira odakle inicijativa bila pokrenuta osudjena je unapred na neuspjeh..
Sve Jugoslovenske republike (današnje države) pa i Autonomne pokrajine moraju biti ravnopravne učesnice u eventualnoj obnovi Jugoslavije, u protivnom od Jugoslavije nema ništa, a ako od Jugoslavije nema ništa onda nema ništa ni od Jugoslovenskih republika (današnji država). Lično hoću da vjerujem da je sve više onih koji počinju polako da svataju da današnje države nastale disolucijom Jugoslavije su svakim danom sve manje nezavisne i da će se naći Jugoslovenski antifašisti ne opterećeni vlastitim nacionom i ne opterećeni isticanjem različitosti medju Jugoslovenima koja svakako postiji, ali ne u tolikoj mjeri da nebi mogli da zive na jednom zajedničkom prostoru...


Jugoslovenska zajednica moze biti obnovljena samo na ravnopravnosti Jugoslovenskih naroda i Ravnopravnosti Jugoslovenskih republika bez obzira na razliku u brojnosti naroda i teritorijalnoj velicini republika.. Bez obzira na već otcijepljeno Kosovo od Srbije Jugoslovenska zajednica je jos uvijek moguca, sa Kosovom u toj zajednici... Kosovo kao Autonomna pokrajina u Jugoslaviji, a u okviru SR Srbije u vreme SFRJ je tezilo da kao federalna jedinica bude što bliže saveznim organima u Jugoslaviji, a što dalje od republički organa SR Srbije što se može sa velikom vjerovatnoćom ustvrditi da Kosovari odnosno Albanci sa Kosova nisu bili protiv Jugoslavije kao savezne države, ali su težili da u toj saveznoj državi imaju ista ili bar približno ista prava sa ostalim narodima koji su činili Jugoslaviju.. Ovu težnju Kosovskih Albanaca malo ko je u Srbiji pa i u Jugoslaviji ozbiljno svatao, a slična ili ista situacija je bila i sa Vojvodinom u kojoj i danas ima najviše istinskih Jugoslovena što ni danas politički analitičari i uticajni političari i u Srbiji i u ostalim Jugoslovenskim republikama ne uzimaju za ozbiljno..
Slična situacija je i sa Jugoslovenskom republikom Bosnom i Hercegovinom koja je po Jugoslovenskom Ustavu bila ravnopravna republika u Jugoslaviji, ali u praksi ta njena ravnopravnost je osporavana naročito od nekih političkih krugova sa istoka i sa zapada odnosno iz Srbije i Hrvatske, a ta osporavanost nije ni danas nista manja nego što je bila u vreme SFRJ..
Velikosrbski i Velikohrvatski hegemonizam uz pomoc Muslimanskog/Bošnjačkog centralizma u velikoj mjeri su doprinijeli krvavom ratu devedesetih na tlu Bosne i Hercegovine koji je pod uticajem i Srbije i Hrvatske izrodio Bosanske izdajnike koji danas svoju državu Bosnu i Hercegovinu ne priznaju i zajednički rade na njenom uništenju kao ravnopravne države svih njenih gradjana.. Svi oni zajedno u Bosni i Hercegovini i Hrvati i Srbi uz pomoć Bošnjaka ako već nemogu imati cijelu Bosnu i Hercegovinu, žele da dobiju komad Bosne i Hercegovine samo za sebe. Nažalost takve političke opcije danas su u Bosni i Hercegovini na vlasti i samo Medjunarodna zajednica preko Visokog prestavnika za Bosnu i Hercegovinu kako tako održava Bosnu i Hercegovinu u jednom komadu popucalu po svim šavovima.. Ovakav odnos prema vlastitoj državi steti prije svega onima koji svoju drzavu ne priznaju i rade na njenom unistenju uz podrsku svojih mentora i lijevo i desno odnosno istocno i zapadno...
Bosna i Hercegovina i njen Bosanski narod nemoze opstati bez podrske Srbije i Hrvatske, ali isto tako Srbija i Hrvatska nemogu imati mir i sigurnost bez mirne Bosne i zato Srbija i Hrvatska sto prije zajedno svate da je u njihovom interesu da Bosnu i Hercegovinu istinski priznaju kao ravnopravnu drzavu to ce i za njih biti bolje... Ovu činjenicu uvidjela je i Medjunarodna zajednica koja pod svaku cijenu hoce da odrzi Bosnu i Hercegovinu kao Evropski eksperiment države o kojoj se svi više brinu od onih kojima je ta država potrebna, a to su njeni gradjani i njihovi prestavnici koji u njihovo ime obnašaju vlast svako onako kako njemu najbolje odgovara, a svi se uglavnom, oni na vlasti slažu u tome da se oko nijednog značajnog pitanja od interesa za Bosnu i Hercegovinu kao državu nikada ne dogovore...
Kad prestane uticaj Srbije i Hrvatske na politiku u Bosni i Hercegovini tada će Bosna i Hercegovina moći da funkcionise kao država i bez Visokog prestavnika... Medjunarodna zajenica vec 14 godina imenuje Visokog prestavnika za Bosnu i Hercegovinu da on, Visoki prestavnik upravlja Bosnom i Hercegovinom i da Bosancima i Hercegovcima nameće svoja rješenja kako da uredjuju svoju zemlju po mjeri Medjunarodne zajednice i po mjeri Srbije i Hrvatske dok one prave Bosance i Hercegovce niko nista ne pita... Uporno se Bosanskim gradjanima nameće termin suživota umjesto zajedništva... Suživot je nužno zlo i dok god Bosanci i Hercegovci budu suživjeli nema mirne Bosne i Hercegovine, a bogami ni mirne Srbije i Hrvatske...

Za BiH bi mogli reci da je bila vojni i politicki centar NOP-a. Od 50 mjeseci rata u Jugoslaviji, Tito i Vrhovni stab su boravili 30 na prostoru BiH. Tu su bila oba zasjedanja AVNOJ-a, kao i dvije najtezebitke u NOR-u, Neretva i Sutjeska. Tu je bilo sjediste CK KPJ, Izvrsnog odbora pa predsednistba AVNOJ-a i NKOJ-a, sjediste Jedinstvenoga Naorodnooslobodilackog Fronta (JNOF), Antifasistickog Fronta Zena Jugoslavije (AFZJ), Ujedinjenog Saveza Antifasisticke Omladine Jugoslavije (USAOJ), itd...

Vidiš druže, sve te podatke nisam znao (osim za zasjedanje AVNOJ-a, Neretvu i Sutjesku)!
Svako malo naučim nešto novo ovdje.

Svakoga dana u svakome pogledu sve vise napredujemo